Ritual & Umetnost
Iako su do skoro osobe sa tetovažama uglavnom povezivane sa određenim (marginalnim) društvenim grupama, danas je svest o ovoj vrsti umetnosti znatno drugačija. Tetovaža je postala trend, modni detalj, simbol ličnog stava, a tetoviraju se ljudi svih uzrasta, polova, zanimanja i društvenog statusa.Od početka razvoja ljudske civilizacije ljudi su imali potrebu da ukrašavaju svoje telo na različite načine. I motivi su bili raznoliki. Pojedinim narodima to je bio ritual, nekima znak prepoznavanja, a u novije vreme tetovaža je predstavljala i izraz bunta. Danas tetoviranje predstavlja modernu umetnost i za mnoge je tetovaža bitan modni detalj. - Došlo je vreme kada je i naše društvo odbacilo predrasude o nečemu što je drugačije ili o čemu se ne zna dovoljno. Tetovaža nalazi svoje mesto kao potpuno legalna delatnost među društveno prihvatljivim pojavama.
Mladi i stari, muškarci i žene Za tetovažu se danas odlučuju i mlađe i starije osobe, a sve više i ženski deo populacije. I profesionalni profil je raznovrstan, pa se nijedna grupa ne izdvaja posebno. Broj ljudi koji reše da svoje telo ukrase tetovažom raste iz godine u godinu. Situacija u Srbiji je slična kao u ostatku sveta, pa se ljudi za tetovažu odlučuju zbog mode i ličnog zadovoljstva, ali i iz trećih razloga. - Odabir motiva je usko vezan za tip klijenta. Oko 30 % njih traži po internetu i časopisima i pokušavaju da se prepoznaju u brojnim motivima, 30 % bira motive iz okruženja za koje su vezani, dok 30 % traži originalnost, personalizaciju. Postoje i oni koji kopiraju medijske ličnosti i njih je oko 10 % . Teme tetovaža su razne, od ljubavi, do žalosti za nekim izgubljenim, analiza života svakog ponaosob. Najviše je onih koji biraju kolorne slike ili tribale, pa se odlučuju za slike prirode, konja, zvezda, modernizovanog cveća, leptira, vila... Što se tiče delova tela, muškarci uglavnom krase bicepse, plećke, centralni deo leđa ispod vrata, vrat ili grudni mišić. Devojke biraju gležnjeve, donji deo leđa, detalje na zadnjici, inicijale na ručnom zglobu. Za oba pola karakteristično je tetoviranje risa i prepona. Veliki broj tetovaža radi se i kao prekrivka loših radova ili ožiljaka od različitih intervencija
Postupak tetoviranja
Tattoo je reč izvedena od polinežanske reči „ta“ koja označava ubadanje, pigmentisanje potkožnog tkiva ubadanjem reckavim potezima. U tetoviranju se koriste trajni i privremeni pigmenti. Trajni su doživotni, a privremeni dugo traju i lagano se apsorbuju. Nestajanje traje i do osam godina i duže, dok svetlije nestanu i za šest meseci. Crtanje kanom ili harkusom na plažama ne smatra se tetoviranjem.Kada se definiše motiv,pravi se šema koja se prenese na čistu kožu na odabrano mesto.Igle, istrumenti i sve što prati rad sa kožom otvaraju se ispred mušterije.Oprema i prateći materijal je za jednokratnu upotrebu sem opreme od hirurškog nerđajućeg čelika koji se steriliše.Grebuckanje ili ubadanje uslovljeno je tipom kože i mestom tetoviranja.Nakon obodne linije prelazi se na farbanje malim kružnim pokretima.
Ritual star oko 5.000 godina
Najstariji primer ove prastare umetnosti pronađen je na mumiji eshumiranoj iz leda na Alpima, između Italije i Austrije. Pretpostavlja se da je stara oko 5.000 godina. Tetovaže na Ajsmenu, kako je nazvan, uglavnom su tačke i linije na više različitih delova tela. Ova vrsta umetnosti uočena je i na mumijama iz Egipta koje datiraju od pre 2000 g.p.n.e. Uglavnom je to bilo na ženskim mumijama i istoričari smatraju da su religioznog karaktera. Tetoviranje je cvetalo i u Japanu pre više od 2.000 godina, a bilo je rasprostranjeno i među Kinezima. Interesantnu priču o tetoviranju pominje i istoričar Herodot. On priča o kralju koji je tetoviranje koristio kao način slanja tajne poruke generalima, tako što bi obrijao glavu robu, istetovirao poruku i kada bi kosa izrasla poslao bi roba na put. Nakon dostave poruke, rob bi bio ubijen kako se tajna ne bi saznala. I stari Rimljani, Gali, stari Englezi su se tetovirali. Zbog širenja hrišćanstva tetoviranje je do 13. veka bilo i zabranjivano, sve dok krstaši nisu počeli da se vraćaju iz Svete zemlje. Najveći umetnik iz istorije tetoviranja bio je Škot Saderlend MekDonald čiji su klijenti bili i car Nikola II, Kajzer Vilhelm i lejdi Rendolf Čerčil, majka Vinstona Čerčila. Takođe, i švedski kralj Oskar, engleski kralj Džordž V, grčka kraljica Olga i danski kralj Frederik bili su istetovirani. Slike na koži dobile su ime 1796, kada se Kapetan Kuk vratio sa puta po južnim morima i pričom o oslikanoj koži Polinežana - tatau. Sve do 1892. tetoviranje je bio dug, naporan i bolan proces. Majstori su koristili nekoliko igala svezanih na vrhu štapa koje bi umakali u mastilo i njima bockali kožu. Za automatizaciju tetoviranja zaslužan je Sem O’Rajli, koji je 1892. modifikovao Edisonov autografski štampač namenjen za graviranje. Ova mašinica učinila je tetovažu pristupačnijom, jer se brže izvodila, bila manje bolna i sve jeftinija. Visokim krugovima pridružili su se tako i ljudi iz srednje i niže klase.
Tetoviranje u staroj Evropi
U staroj Evropi tetovirali su se Grci, Gali, Briti, Trakijc, Germani i Sloveni. Stari Sloveni su se tetovirali uz pomoć glinenih pečata. Čitavo telo istetovirano šarom romba i meandra bilo je ulaznica za rituale drevnog kulta plodnosti.Grci i Rimljani su tetoviranje koristili kao kaznu.U ranom četvrtom veku kada je Konstantin postao rimski car i ukinuo progon hrišcanstva, ukinuo je i tetoviranje lica što je bilo uobičajeno za osudjenike, vojnike i gladijatore. Konstantin je verovao da je ljudsko lice predstava božjeg lika i da ne treba da se izobličuje ili mrlja.Kelti su svoja tela trajno bojili vrbovnikom, biljkom modre boje, koja je na koži ostavljala plave tragove.Najčešci motivi bile su jednostruke i višestruke spirale kao i čvorovi i pletenice što je simbolizovalo povezanost svih živih bića na zemlji.Česte su i šare u vidu stepenika i ključa.Tetoviranjem slika puteva kroz lavirinte na koži.Kelti su ukazivali na važnost izbora životnih pravaca.Engleski istraživači su se u doba kolonijalizacije sa osvojenih područja vraćali u zemlju sa tetoviranim Polinežanima da bi ih izlagali na vašarima, u salama za predavanja i jeftinim muzejima u cilju demonstriranja visine evropske civilizacije u poredjenju sa primitivnim domorocima.Nešto kasnije, tetoviranje je postalo tradicija u Britanskoj mornarici.Do sredine XVIII veka gotovo svaka Engleska luka imala je nastanjenog bar jednog profesionalnog majstora tetovaže.Princ od Velsa, kasnije kralj Edvard VII, napravio je 1862. godine na svojoj ruci prvu tetovažu i to jerusalimski krst.Tako je, pre nego što je stupio na presto,inicirao širenje mode tetoviranja medu aristokratijom.Mnogi francuski mornari su se u XVIII veku vraćali tetovirani sa svojih putovanja po južnom Pacifikui.Francuski mornarički hirurg Mauris Bercon objavio je 1861. godine studiju o medicinskim komplikacijama pri tetoviranju. Posle toga mornarica i armija zabranile su tetoviranje u svojim redovima.
Tetoviranje u Americi
U Americi je tetoviranje započeto još davno.Kada je došao,Kolumba su sačekali obojeni domoroci. Američki Indijanci su se isto tako vrlo rado tetovirali.Dolaskom misionara stvari su se izmenile.Oni su se tako agresivno borili protiv tetoviranja da je ono na kraju izumrlo zajedno sa mnogim Indijancima.Rani jezuitski zapisi svedoče o široko rasprostranjenom običaju tetoviranja medju Amerikancima starosedeocima.Čikasoi su bili izvanredni ratnici prepoznavani po svojim tetovažama.Medu Irokezima iz Ontaria,kitnjaste tetovaže su odražavale visoki status.Na severozapadu Amerike brade žena Inuita bile su tetovirane da bi odrazile bračni status i pripadnost grupi.Vrlo je verovatno da su i Vikinzi bili tetovirani.Oko 1100. godine arapin Ibn Fadlan opisao je susret sa Vikinzima.Okarakterisao ih je kao “vrlo grube,prljave i pokrivene slikama.”Prva stalna radnja za tetoviranje otvorena je u Njujorku 1846. godine.Prve mušterije bili su vojnici koji su se borili na obe strane u američkom gradjanskom ratu.
Ekspanzija i popularnost
Tetoviranje svoju popularnost krajem XIX i pocetkom XX veka duguje cirkusu.Sve dok je cirkus prosperirao,prosperiralo je i tetoviranje.Svaki veći cirkus tada,zapošljavao je nekoliko potpuno tetoviranih ljudi.Neki su prikazivani u sporednom programu, drugi su izvodili tradicionalne cirkuske tačke kao što su trikovi i gutanje mača.Poslednjih godina,tetoviranje se probilo do vrha popularnosti u svesti ljudi.Stilovi su mnogobrojni i odlikuju se različitim motivima: iz domena duhovnog i svetovnog i u rasponu od tradicionalnog i lokalnog pa do inovativnog.
Održavanje Tetovaže
ZASTITNU FOLIJU SKINUTI NAKON 2-3 SATA. ZATIM LAGANO OPRATI ANTIBAKTERIJSKIM SAPUNOM I MLAKOM VODOM. LAGANO OBRISATI CISTIM PESKIROM I NAMAZATI KREMU JEKODERM. MAZANJE PONAVLJATE 5-6 PUTA NA DAN I PAZITE DA SE TETOVAZA NIKADA NE OSUSI. IZBEGAVAJTE STAVLJANJE BILO CEGA GRUBOG, SINTETICKOG, NAJLONSKOG PREKO TETOVAZE. NOSITE SAMO PAMUCNE STVARI. U SLUCAJU DA VAM SE TETOVAZA ZALEPI ZA NEKU STVAR, NE VUCITE NA SILU, NEGO LAGANO ODLEPITE ISPOD BLAGOG MLAZA VODE. LUFTIRAJTE TETOVAZU STO VISE.NAJSTROZIJE JE ZABRANJENO CESANJE TETOVAZE, ALKOHOL, SUNCANJE, SOLARIJUM, KUPANJE U BAZENU, RECI, MORU, SKIDANJE KRASTE NA SILU, POKRIVANJE TETOVAZE NAJLONOM. ODRZAVANJE TETOVAZE TRAJE 15 DANA I MORATE SE DO TADA PRIDRZAVATI SVEGA GORE NAVEDENOG.TOKOM ZIVOTA, UVEK KADA IDETE U SOLARIJUM POKRIVAJTE TETOVAZU, A KADA IDETE DA SE SUNCATE MAZITE KREMU SA JAKIM ZASTITNIM FAKTOROM KAKO BI VASA TETOVAZA DUGO IZGLEDALA KAO I PRVOG DANA.